Intervju otpravnika poslova veleposlanstva Islamske Republike Iran u Zagrebu za HRT

Uvijek smo službeno govorili da smo spremni na pregovore. Mi nemamo nuklearne ambicije mi samo tražimo svoje pravo da koristimo nuklearnu energiju u mirnodopske civilne svrhe. Zato je naša zemlja članica Međunarodne agencije za atomsku energiju i potpisnica sporazuma o neširenju nuklearnog naoružanja. Kad je o obogaćivanju uranija riječ-na to gledamo kao na naše pravo s kojim ćemo nastaviti pod nadzorom međunarodne agencije za atomsku energiju.

Intervju otpravnika poslova veleposlanstva Islamske Republike Iran u Zagrebu za HRT, RITAM DANA, 24. lipnja 2025.

 

Intervju s otpravnikom poslova u iranskom veleposlanstvu u Hrvatskoj Mohsenom Ataelahijem - HRT

Prekid vatre između Izraela i Irana stupio je na snagu, 12 dana od početka rata. Gospodine Ataelahi ,vjerujete li da je to kraj ovog sukoba, hoće li se primirje održati?

Da, čuo sam tu vijest isto kao što ste je i vi čuli.  Donald trump je sinoć rekao da je između dvije strane dogovoren prekid vatre. Ali, Iran od početka samo odgovara na napade. Ako oni prestanu s napadima, mi nećemo odgovarati. Nadamo se će oni poštovati prekid vatre i prestati s napadima, pa ćemo vidjeti što nosi budućnost.

Rekli ste da Iran samo odgovara na napade. Je li onda jučerašnji odgovor SAD-u- napadi na američke baze u kataru– je li to kraj najavljenog odgovora na američke napade na iranska nuklearna postrojenja i kakva je poruka tog odgovora, je li to bila prijetnja ili poruka da Iran želi kraj sukoba?

Vidjeli ste američki napad na drugu državu i na nuklearna postrojenja koja se razvijaju za mirnodopske ciljeve. Tko onda može od nas tražiti smirivanje sukoba? Iranski napad na američku bazu u Kataru bio je odgovor na napadača i na agresiju.

Je li to jedini odgovor i kraj napada koji se od Irana mogu očekivati, ne bude li daljnje agresije?

Da, to je sve, i to je kraj. Ali odgovorit ćemo na eventualne buduće napade kao što smo i prije. Tijekom proteklih 8 desetljeća, nakon drugog svjetskog rata, samo je dva puta  odgovoreno Americi napadima na njihove vojne baze – i oba puta to je bio Iran. Jedini u svijetu. Prvi puta nakon ubojstva našeg vojnog zapovjednika Sulejmanija, napali smo vojne baze u Iraku, a sada smo napali vojnu bazu u Kataru. Imamo pravo na obranu, na odgovor, ali naš će odgovor uvijek biti proporcionalan i sličan njihvoim napadima.

Je li Iran sada spreman vratiti se za pregovarački stol i pod kojim uvjetima? Hoće li Teheran pristati na zahtjev da prestane s obogaćivanjem uranija?

Podsjećam vas da je nuklearni sporazum, odnosno - zajednički sveobuhvatni program za akciju postignut prije 11 godina, nakon više godina pregovora. Sadašnji američki predsjednik, koji se uvijek poziva na mir, povukao se iz tog sporazuma tijekom prvog mandata u ovalnom uredu, te nam je nametnuo današnje uvjete. Unatoč američkom nedostatku predanosti i povlačenju iz sporazuma, Islamska Republika Iran uvijek je bila za pregovaračkim stolom, čak i u vrijeme predsjednika Bidena, a pokazala je volju za pregovaranjem i sada, tijekom drugog mandata predsjednika Trumpa.  Svi smo vidjeli što se dogodilo - dok su pregovori bili u tijeku - novi i brutalni napadi izvedeni su na našu zemlju. Što mislite, jesu li pregovori bili samo varka ili trik? Kako iranski narod sada može vjerovati da Amerika ima dobre namjere i volju za rješenjem? Nema logike ni časnog opravdanja za pregovore pod bombardiranjem, kad ste pod napadima. Unatoč tome, uvijek smo službeno govorili da smo spremni na pregovore. Mi nemamo nuklearne ambicije, mi samo tražimo svoje pravo da koristimo nuklearnu energiju u mirnodopske, civilne svrhe. Zato je naša zemlja članica Međunarodne agencije za atomsku energiju i potpisnica sporazuma o neširenju nuklearnog naoružanja. Kad je o obogaćivanju uranija riječ-na to gledamo kao na naše pravo, s kojim ćemo nastaviti, pod nadzorom međunarodne agencije za atomsku energiju.

Kao što ste rekli, Iran razvija nuklearni program u civilne svrhe-Donald Trump nedavno je pitao zašto je to Iranu potrebno, uz svo bogatstvo energenata koje ima?

Donald Trump je to rekao – ali je li samo Iran taj koji ima naftne rezerve i ne bi se trebao usmjeriti i na nuklearnu  energiju? To je besmislena primjedba, jer atomska je energija vitalna, vrlo važna. Ako nije tako, možemo zatvoriti Međunarodnu agenciju za atomsku energiju i druge takve agencije. Mi imamo legitimno pravo, kao i druge zemlje, da razvijamo i da se krećemo prema nuklearnoj energiji u civilne svrhe. To su dva različita pitanja, i ne mogu se povezati.

Koliku je štetu pretrpio iranski nuklearni program tijekom proteklih 12 dana, s obzirom na izraelske, te američke  napade, i na tvrdnje američkog predsjednika da je potpuno uništen?

Možda vjerujete riječima Donalda Trumpa, ali mislim da mu danas više nitko ne vjeruje. Kad je o šteti riječ-u pravu ste, nanesena je šteta. Ali razmjeri te štete su nešto posve drugo. Nitko ne može uništiti znanje o nuklearnoj energiji u mirnodopske svrhe. Mi nastavljamo s tim radom, i već obnavljamo i popravljamo sve što je bilo pogođeno i uništeno. Bilo je takvih napada i prije, nije to ništa novo. Izgradili smo sve ponovno, i obnovili tako da je još bolje nego što je bilo.

U napadima je, na žalost bilo i drugih teških gubitaka-ubijeni su važni iranski znanstvenici i visoki vojni dužnosnici, ali i mnogi civili…

Da, to je zločin, to su zločinački napadi i svijet bi trebao na to obratiti pozornost. Kao što znate, od 13. lipnja moja je zemlja žrtva iznenadnih i ničim izazvanih kombiniranih napada izraelskog režima i nakon toga Sjedinjenih država. Tijekom tih 12 dana izvedeni su mnogi napadi na civilna nuklearna postrojenja, infrastrukturu, tvornice, vojne ciljeve, sveučilišta, televizijsku kuću, zatvor, bolnice medicinske centre – ne samo u Teheranu, nego i u mnogim manjim i većim gradovima na sjeveru, istoku, u središtu, na jugu i zapadu. Gotovo 3 tisuće Iranaca, uglavnom civila, među kojima i žene i djeca su ili ubijeni ili ozlijeđeni u napadima do sada.

Iako, pod utjecajem Amerike i Izraela, svjetski mainstream mediji prakticiraju strogu cenzuru kako bi prikrili dokaze o zločinima izraelskog režima, a Izrael lažno tvrdi da ne napada civile - ovih dana, s modernom tehnologijom i komunikacijama, uz postojanje neovisnih i slobodnih, te virtualnih medija – istina se ipak ne može sakriti. Brutalna i genocidna priroda Izraela svima postaje jasna. Tako da, kao što ste rekli, pretrpjeli smo veliku štetu. Imamo civilne žrtve, ranjene. Ali, ipak govorimo o velikoj zemlji, s 90 milijuna ljudi, bogate povijesti i obrambene povijesti. Znajte da je Iran najdugotrajnija civilizacija koja i dalje postoji na svijetu. U našoj je prirodi braniti se i preživjeti. I živjet ćemo zauvijek.

Kako vidite ulogu Europe u ovom sukobu, osobito nakon što su napori europskih čelnika u pregovorima bili poprilično marginalizirani od strane Sjedinjenih država?

Vjerujemo da Europa nije uspjela odigrati svoju ulogu kako je trebala nakon što se Trump povukao iz nuklearnog sporazuma. Imali su obveze prema Sporazumu i rezoluciji 2231, koje nisu ispunili. Kad je o Gazi riječ, Europa je potpuno zanemarila svoju dužnost da pokuša spriječiti ubijanja ljudi u Gazi i Libanonu. Europske zemlje čak ni verbalno nisu osudile zločine ili ilegalne napade izraelskog režima i uglavnom su ponavljale lažne tvrdnje cionističkog režima. Osobno, ne polažem nikakve nade u to da će Europa poduzeti neku pozitivnu i učinkovitu akciju koja će pomoći završetku krize. Nadam se da sam u krivu. Unatoč vrijednostima na koje se Europa poziva, na moral i mir, u praksi vidimo da su to samo riječi. Ipak, mi smo uvijek spremni razgovarati s Europom. Nova vlada u Iranu je odmah po dolasku na vlast sama predložila pregovore. Vidjeli ste zadnji krug pregovora prošloga petka. Naše su veze s Europom povijesne. Budućnost naših odnosa s Europom ovisi o odlukama europskih lidera – o tome žele li surađivati s nama, uz međusobno  razumijevanje, na temelju interesa svojih građana, hoće li biti tolerantni, ili će nastaviti biti podređeni politikama cionističkog režima, zbog osjećaja povijesnog srama koji imaju zbog holokausta.

Je li Iran ikad razmatrao kao odgovor na napade -zatvaranje jednog od najvažnijih plovnih putova u svijetu- Hormuškog tjesnaca?

Jedno od ratnih načela je poznavati i razmotriti sve svoje kapacitete u obrani. Očuvanje sigurnosti Hormuškog tjesnaca uvijek je bila naša ljudska i nacionalna dužnost. Pitajte pokretače nepotrebnog i nametnutog rata to pitanje. Iran je uvijek poštovao moralna načela, zahvaljujući duboko ukorijenjenoj i autentičnoj povijesti i kulturi.

Koliko je Iran pogođen sankcijama, kako su utjecale na iransko gospodarstvo, standard, kvalitetu života?

Kao što znate, Iran je pod strogim i okrutnim sankcijama već dva desetljeća. Naravno, imamo planove za smanjenje naše ovisnosti o nafti. I već smo dosta uspješni u tome. No, zemlja pod tako strogim sankcijama ne može razmatrati i provoditi dugoročne razvojne planove kao što bi to inače mogla. Unatoč tomu, život u Iranu teče dalje, iranski je narod naučio kako živjeti i napredovati, čak i pod sankcijama i ekonomskim pritiskom. Hrvati koji su posjetili Iran proteklih godina mogu vam potvrditi da se sankcije ne osjećaju. Zemlja od 90 milijuna ljudi s 15 susjednih zemalja ne može biti tako lako paralizirana sankcijama. Zapravo, upravo američki neuspjeh  da sankcijama pokori Iran jedan je od razloga zbog kojeg je počeo ovaj brutalni rat.

U vrijeme nuklearnog sporazuma, nekoliko desetaka hrvatskih tvrtki dogovaralo je suradnju s Iranom. Na obostranu korist. To je uništeno zbog tiranije predsjednika Sjedinjenih država. Narod Irana je gostoljubiv i društven. Nitko nema pravo oduzeti im komunikaciju sa svijetom. Nadajmo se da jednoga dana nitko u svijetu neće biti žrtvom sankcija.

Kako komentirate kritike zbog kršenja ljudskih prava u Irana, zahtjeve za većim slobodama, osobito za žene i manjine, za smanjenjem smrtnih kazni? Mnogo je danas mladih koji prosvjeduju u Iranu, ili žele emigrirati, postoji li volja za otvaranjem političkog prostora i većim slobodama?

 Prvo je ljudsko pravo – pravo na život. Mislim da bi trebali pitati u ovome trenutku o izraelskom kršenju ljudskih prava. Jer oni uzimaju živote nevinih ljudi vrlo lako, i nitko ih ne kritizira. A ako zaista pitate za stanje ljudskih prava u Iranu, moram reći je da je bilo dobro sve do prije 12 dana i da su ljudi živjeli normalnim životima. Kad čujem vijesti o desecima mojih sugrađana ubijenih na radnim mjestima, unakaženim tijelima od novorođenčadi do žena, djece i drugih nedužnih ljudi - kako da odgovorim na pitanje o slobodi izražavanja? Kako da na to odgovorim kad čujem o eksodusu mog naroda iz gradova u kojima su odrasli, kako da vam odgovorim na pitanje o egzekuciji špijuna i ubojica? Iznenađen sam da mjesecima šutite o zločinima Netanjahua, sada promatrate izraelske zločine u Iranu, ignorirate ljudska prava i pitate ta pitanja? No, reći ću vam - nikad nismo tvrdili da smo savršeni u području ljudskih prava. Mi smo država koja želi biti neovisna. Tijekom 4 desetljeća imali smo više od 40 izbora. Iranski put prema demokraciji je jasan ali, na žalost, mogućnosti za reforme su nam oduzete zbog neprestanih prijetnji izvana, nametanja rata i neželjenih pritisaka. Amerika želi razoriti eksperiment religijske demokracije u Iranu. Pitajte one koji su putovali u Iran o ljudskim pravima i slobodama. Iran nastoji stalno poduzimati nove korake prema reformama. Ali znajte i to da su ljudska prava, kao i mnoga druga načela međunarodnog prava, postala političko i propagandno oružje. Da svijet zaista brani ljudska prava, Palestinci bi danas živjeli u miru.

 

Kako komentirate zahtjeve za promjenom režima u Iranu ?

 

Govore o promjeni legitimnog režima, legitimnog sustava demokratske zemlje. Ali, ne iznenađuje me to, jer poznajem pravu prirodu Izraela i Amerike. Znam da je jedan od njihovih ciljeva napada bio svrgnuti režim u našoj zemlji. Što je potpuno u suprotnosti sa željama našega naroda. Posljednji napadi još su više ujedinili iranski narod i učinili ga odlučnijim. Nitko u Iranu neće prihvatiti nametanje nečijeg suvereniteta ili marionetsku vladu. Domovina i nacionalni interesi nemaju kompromis. Tijekom ovih desetak dana, napadači su shvatili koliko su pogrešne bile njihove procjene. Izrael je iskoristio neiskustvo Trumpove administracije. Iranska je nacija svjesna, domoljubna i hrabra nacija i neće se pokoriti pod tuđim pritiskom.

Jučer je iranski ministar vanjskih poslova posjetio Rusiju – kakvi su odnosi Irana s Rusijom, koliko Iran pomaže Rusiji u ratu s Ukrajinom?

Iran ima dobre odnose sa svim zemljama. Ako su nam prijatelji. Rusija je naš susjed, imamo strateško partnerstvo. Što se tiče rata u Ukrajini, od početka pozivamo obje strane za pregovarački stol. Nema rješenja bez pregovora, rješenje nisu napadi i agresija. Protivimo se kršenju teritorijalnog integriteta i suvereniteta bilo koje države, i naše stajalište je poznato. Što se tiče vojne suradnje - imamo povijesne odnose s Rusijom. To je velika sila, svi to znamo. Rusija ne treba vojnu pomoć drugih zemalja.

No, činjenica je da Rusija koristi iransko oružje u napadima na Ukrajinu, iranske dronove.

Ne, ne postoje dokazi za to. Slušate lažne vijesti. Imali smo suradnju. Vojnu suradnju. Ali da smo im dali te dronove - to nije istina.

Kako u budućnosti vidite odnose Irana s Europom, i postoje li  šanse za uspostavu odnosa sa SAD-om?

Sve ovisi i o njima. Ne samo o Iranu. Mi smo za pregovaračkim stolom. Imamo dobre odnose američkim narodom. Oko 2 milijuna Iranaca živi u Americi. Kad dolazimo za pregovarački stol, to znači da želimo surađivati. Ne mislim tu samo na službene odnose. Jer, sa Sjedinjenim državama već skoro 4 desetljeća nemamo službene diplomatske odnose. Hoće li se to promijeniti ovisi i o iranskim i o američkim vođama. Ali želimo u pregovorima riješiti probleme. Razgovorima, mirnim pristupom. Što se tiče budućnosti, ne mogu predvidjeti. Sada nije dobro vrijeme, jer svi sada podupiru brutalne politike Izraela, i mislim da ne mogu razmišljati o odnosima s Iranom.

I na kraju gdje je tu Hrvatska, kako gledate na odnose s Hrvatskom?

Hrvatska je članica Europske unije, i znamo da postoje ograničenja u tom pogledu. No, vaš je predsjednik dosta toga rekao. Rekao je sve. Dobili ste odgovor od vašeg predsjednika, bolje nego od mene.

Ne očekujem od hrvatskih lidera, pa čak ni od europskih, čvrstu osudu. Ali, ponekad, možemo i šutjeti, kako bi pokazali svoje stajalište. 

Hvala vam što ste mi dali mogućnost govoriti divnom hrvatskom narodu. Hvala svim našim hrvatskim prijateljima, koji su pokazali ovih dana puno solidarnosti i simpatije.